Stavovi vršnjaka prema inkluziji djece s teškoćama u razvoju

Sažetak

Postoje mnoga istraživanja u kojima se donose zaključci o stavovima učitelja, nastavnika i roditelja, međutim, nema puno podataka o stavovima samih učenika koji, uz obitelj, čine najvažnije okruženje u kojem dijete s teškoćama u razvoju odrasta. Stoga je u ovom radu sustavnim pregledom izdvojeno 19 istraživanja, kako bi se dobio uvid u stavove vršnjaka o inkluziji učenika s teškoćama u razvoju. Neki od ostalih ciljeva bili su: analizirati rezultate istraživanja stavova vršnjaka osnovnoškolskog uzrasta prema inkluziji djeci s teškoćama u razvoju; analizirati utjecaj pojedinih varijabli (spol, uzrast, osobno poznavanje djeteta s teškoćama i dr.) na stavove djece osnovnoškolske dobi; analizirati rezultate istraživanja stavova vršnjaka srednjoškolskog uzrasta prema djeci s teškoćama u razvoju; analizirati utjecaj pojedinih varijabli (spol, uzrast, osobno poznavanje djeteta s teškoćama i dr.) na stavove djece srednjoškolske dobi; usporediti stavove vršnjaka osnovnoškolske dobi i stavove vršnjaka srednjoškolske dobi prema inkluziji djece s teškoćama. Na temelju izdvojenih istraživanja može se zaključiti da se stavovi vršnjaka osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta prema inkluziji djece s teškoćama generalno kreću od blago pozitivnih ka neutralnim stavovima, kao što je i očekivano. Stavovi vršnjaka osnovnoškolskog uzrasta prema inkluziji djece s teškoćama u razvoju su blago pozitivni, kako se i očekivalo. Djevojčice osnovnoškolskog uzrasta prema djeci s teškoćama u razvoju ispoljavaju pozitivnije stavove. Nije potvrđeno da će djeca mlađeg osnovnoškolskog uzrasta ispoljavati pozitivnije stavove u odnosu na vršnjake viših razreda osnovne škole. Prethodni kontakt nije bio uvijek značajan prediktor za razvijanje pozitivnih stavova prema djeci s teškoćama u razvoju. Rezultati pregleda istraživanja stavova vršnjaka srednjoškolskog uzrasta prema inkluziji vršnjaka s teškoćama u razvoju se kreću od neutralnih do negativnih, što je u skladu s postavljenim očekivanjima. Djevojčice srednjoškolske dobi su imale pozitivnije stavove u odnosu na dječake. Učenici koji su imali prethodni kontakt s učenicima s teškoćama u razvoju nisu imali uvijek pozitivnije stavove, što nije u skladu sa očekivanim rezultatima. Nije uočena razlika između učenika nižih i viših razreda srednje škole. Učenici srednjoškolskog uzrasta su imali nešto negativnije stavove u odnosu na učenike osnovnoškolskog uzrasta, kao što je i očekivano. Potrebno je naglasiti da se ovi rezultati ne bi trebali smatrati konačnim jer je broj dostupnih istraživanja u kojima su ispitivani stavovi srednjoškolaca izuzetno mali.