Katolički umjetnički sakralni objekti u Sjeveroistočnoj Bosni
DOI:
https://doi.org/10.63714/issn.3029-4339.2025.25.1.121Ključne riječi:
katolička sakralna umjetnost, crkve u Sjeveroistočnoj Bosni, franjevački samostani, župne crkve, sakralna baštinaSažetak
Katolički umjetnički sakralni objekti u Sjeveroistočnoj Bosni predstavljaju vrijedno povijesno i kulturno naslijeđe kroz koje se očituje položaj i trajnost katoličke zajednice na ovome prostoru. Njihov nastanak i razvoj usko su povezani s povijesnim razdobljima: od osmanskih zabrana gradnje i očuvanja vjerskih prava, preko razdoblja obnove i procvata u doba austro-ugarske uprave, do novih arhitektonskih i umjetničkih izraza u 20. stoljeću. U središtu istraživanja nalaze se crkve i samostani u Tuzli, Breškama, Drijenči, Lukavcu, Brčkom, Tramošnici, Zoviku, Ulicama, Tolisi i Domaljevcu, kao i franjevački samostan Dubrave. U njima se očituju različiti stilovi, od historicističkih i neoklasicističkih rješenja do modernističkih zahvata, uz sudjelovanje domaćih i stranih arhitekata i umjetnika. Posebna pozornost posvećuje se ulozi franjevaca koji su, unatoč političkim i društvenim teškoćama, bili nositelji graditeljskih i umjetničkih pothvata te čuvari identiteta hrvatskog katoličkog puka. Sakralni objekti ujedno su i svjedoci povijesnih mijena, od osmanske dominacije i austro-ugarske modernizacije do izazova u razdoblju jugoslavenskog komunističkog režima i obnove nakon ratnih razaranja u Domovinskom ratu krajem 20. stoljeća. Njihova umjetnička i arhitektonska vrijednost ne može se odvojiti od njihove uloge u stvaranju kolektivnog pamćenja i kulturnog nasljeđa lokalnih zajednica
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Autorska prava (c) 2025 Vedran Petrović (Autor/in)
Ovo je djelo licencirano pod Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 4.0 Međunarodna licenca.
Prava korištenja: Gradovrh je časopis s otvorenim pristupom. Sadržaj svih brojeva dostupan je u elektroničkoj verziji svim zainteresiranim čitateljima i institucijama bez naplate, te ga svi imaju pravo čitati, pohraniti, kopirati, prosljeđivati, pretraživati, koristiti poveznice na tekst te ga koristiti u sve druge svrhe sukladno zakonu i akademskim etičkim pravilima bez posebne suglasnosti izdavača ili autora. Autori članaka zadržavaju autorsko pravo, uključujući i pravo na kopiranje (copyright). Gradovrh prihvaća uvjete licence Creative Commons CC BY-NC-SA 4.0 licence.
