Hrvatski jezik između dviju jezičnih normi – ili koji je to hrvatski standardni jezik?
DOI:
https://doi.org/10.63714/issn.3029-4339.2025.25.1.69Ključne riječi:
ilirci, vukovci, trodijalekatnost, jezik, pravopis, nesinkretizirani padežiSažetak
Zakonom o hrvatskom jeziku konačno je stavljena kruna na cjelokupni razvoj hrvatskoga jezika u smislu zaštite jezika od proizvoljnih stranih utjecaja. Međutim, sama standardizacija odnos razvoj književnoga jezika bio je trnovit naročito u 19. stoljeću. U zadnjem desetljeću 19. stoljeća hrvatski jezik doživio je značajnu preobrazbu te je ilirska norma odnosno norma Zagrebačke filološke škola zamijenjena onom vukovskom u svrhu jezičnoga i nacionalnoga zbližavanja Srba i Hrvata. Od tada pa sve do danas hrvatski jezik se bori s upornim nametanjem srbizama. Pitanje je koliko se to uspješno radi i je li norma Zagrebačke filološke škola ipak bila
bolja, od koje se nije trebalo odustati unatoč pritiscima srpskoga i jugoslavenskoga unitarizma?
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Ovo je djelo licencirano pod Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 4.0 Međunarodna licenca.
Prava korištenja: Gradovrh je časopis s otvorenim pristupom. Sadržaj svih brojeva dostupan je u elektroničkoj verziji svim zainteresiranim čitateljima i institucijama bez naplate, te ga svi imaju pravo čitati, pohraniti, kopirati, prosljeđivati, pretraživati, koristiti poveznice na tekst te ga koristiti u sve druge svrhe sukladno zakonu i akademskim etičkim pravilima bez posebne suglasnosti izdavača ili autora. Autori članaka zadržavaju autorsko pravo, uključujući i pravo na kopiranje (copyright). Gradovrh prihvaća uvjete licence Creative Commons CC BY-NC-SA 4.0 licence.
